Krvava kupka

Bio je to uobičajeni, sunčani, lijepi a i dosadan dan u našem gradu Novom Marofu. Djeca su išla u škole i izlazile iz njih. Ja nisam bila takve seće kao i ''druga'' djeca jer sam ja za razliku od njih morala sa svojim prijateljima ići u školu. I tako...Dosađivala sam se, Gledala sam TV i sve uobičajeno. I kada je došlo 11 sati ,bilo je i vrijeme da napišem zadaću. 15 minuta do 12 sati i ja sam tek napisala tri od pet zadaće. Ali koga briga. Prepisat ću od svojih prijatelja u školi. Završim s pisanjem i trčim kao muha bez glave da sve uspijem napraviti barem u 15 minuta... Ali kao i uvijek, još se nisam do kraja spremila a imam 10 minuta do polaska autobusa. 5 minuta do polaska. Izašla sam iz kuće. Pogledam ima li auta mog djeda. Nema. Sjetim se da trebam zaključati vrata, jer mi je djed to rekao ali pomislim:ako djeda nema doma, zašto da zaključam vrata,jer neće onda moći ući. Pa kao i uvijek, ja ih ostavim otključana u nadi da nitko neće provaliti. I tako nakon 2 minute hodanja došla sam do  stanice. Ovaj put nema Joleta(mog prijatelja) na stanici. Hvala Bogu!!! Makar će mi biti malo dosadno. Nakon par minuta, žalim što nije pokraj mene. Stojim i oprezno gledam osobu koja prolazi ispred mene. Žena obučena u crno i vozi stari zahrđavii bicikl koji škripi. Imala je dugu crnu kosu koja joj je prekrivala lice. Sledila sam se od jeze i pokušavala sam je ne gedati. Ali oči mi to nisu dopustile. Kao da je primjetila da ju gledam jer brzo okrenula svoje lice,koje se nije moglo vidjeti od njezine kose,prema meni. Iako nisam mogla vidjeti njezine oči, osjetila sam kako me gleda hladnim pogledom. Kada je autobus došao i otvorio mi vrata ja sam brzo ušla. Sjela sam na svoje uobičanjeno mjesto. Pogledala sam kroz prozor i vidjela sam tu ženu kako stoji s prstom uperenim u mene. I tako je stajala. Ostatak vožnje je prošao glatko. Tako je bilo i u školi. Napokon je došlo vrijeme završetka škole. izašla sam iz autobusa na svoju stanicu. Bio je mrak. Hodala sam do svoje kuće sve kad nisam došla do jezive kuće koja je blizu moje. I naravno kao i uvijek, potrčala sam brzinom munje ispred te kuće jer me uvijek hvata jeza i neki čudan osjećaj kad prođem pokraj nje,kao da me netko promatra. Idućeg dana gledala sam TV i na vijestima su prikazali kako je jedna cura bila ubijena u kadi kada se kupala. Osjetila sam neku nelagodu. I kao da sam nešto čula vani. Pogledala sam kroz prozor i vidjela ONU ženu kako samo stoji i upire svoj prst prema meni. Odmah sam se odmaknula od prozora i spustila sam sve rolete i zatvorila sam sve zavjese kako ne bih vidjela taj prizor. Dan je prošao polako. Kao da se natezao. Možda zato jer sam cijelo vrijeme mislila na onaj pizor. Kada sam došla kući nikoga nije bilo. Odlučila sam se okupati. Kada sam izišla iz kade, počela sam si sušiti kosu ručnikom. Vidjela sam kako na podu kaplje krv, umjesto vode sa moje kose. Pogledala sam prema kadi koja je bila krvava i u njoj je bila MRTVA žena. Ona koja me danima prati. Pokušala sam izaći ali nisam mogla jer su vrata bila zaključana. Okrenula sam se i vidjela sam ženu kako se podiže. U jednoj ruci ima nož, a drugom upire prst prema meni. Zamahnula je nožem prema meni i vrisnula sam. Probudila sam se. Ležim na kauču i ispred mene je upaljeni TV. Na TV-u je pokazano kako je još jedna djevojka ubijena u kadi. Kada su bolje prikazali žrtvu vidjela sam sebe! Kada su prikazali ljude koji su stajali okolo kuće među njima je bila i ONA! Imala je upren prst još uvijek prema meni...