U lokvi krvi

U mojoj se ulici te večeri održavao tulum! Tema mu je bila - horori-filmovi. Dakako, svi su morali doći maskirani u neki od strašnih likova. Takvi su se tulumi održavali svake godine i već su mi bili pomalo dosadni. Ali ipak sam odlučila ići - što da radim doma, ionako kada će biti svi ondje... Kaoi svake godine,maskirala sam se u vješticu , a moja prijateljica Stela u vampiricu. Hodale smo smo tako ulicom u svojim šašavim kostimima i smišljale što ćemo sve raditi. Ljudi na ulici uglavnom su nam se smijali, ali u jednom trenutku smo trenutku sasvim ostale same, kao da su svi odjednom propali u zemlju. Malo smo se ogledavale, a onda smo začule neki vrisak. Dolazio je baš iz kuće u kojoj se održavao tulum. Potrčale smo da što prije stignemo onamo, kako bismo vidjele što se događa. Čim smo došle, doživjele smo šok: na podu u lokvi krvi ležala djevojka! I nikoga više nije bilo..
Stela i ja smo odlučile smo provjeriti je li ta djevojka živa, vikale smo, tresle je, no nije se pomaknula... Baš kad sam htjela reći Steli kako bismo ipak trebale pozvati policiju, nje više nije bilo pokraj mene! Protrnula sam od straha, znala sam da se događa uistino nešto čudno. Ona mi je najbolja prijateljica i morala sam je potražiti. Vikala sam, no nitko se nije javljao.. Ušla sam zatim u jednu sobu na katu, a ispred me odjednom se stvorila neka strašna spodoba u crnom kostimu i s bijelom maskom, baš kao u "Mrak-filmu". Kraj njega je ležala moja Stela, u lokvi krvi, jednako kao i ona djevojka. Počela sam vrištati no tada se ekipa s tuluma gledala me valjajući se od smijeha. Stela je ustala i zagrlila me. Iako smo se još satima svi smijali tomu, ipak me je te noći bilo malo strah hodati mračnom ulicom...